Svaka čast, državo!
- O nama
- Predaja oglasa
- Predaja oglasa telefonom
- Predaja oglasa na listiću iz novina
- Predaja oglasa SMS-om
- Predaja oglasa MMS-om
- Reklamiranje
- VIP pristup oglasima
- Prvi organski obroci za najmlađe Subotičane
- Otvaranje sezone 20. maja
- Kikinda dobila prvu biblioteku na otvorenom
- Novosadsko pozorište - Újvidéki színház
- Međunarodni festival (samo) za decu
- Raspevane Subotičanke
- Laserom protiv groma
- Quimby je pre sto godina preletela kanal La Manche
- Ovo je najviši TV - toranj na svetu
- Spektakularni prizor u pilotskoj kabini kosmičke letelice
- Otvaranje sezone 20. maja
Da se (ne)zna
- U trenutku kada su uvedene restrikcije struje, kada je pojačan pritisak siromašnih i beskućnika na Narodne kuhinje, Srbija je smogla snage da i lažnim azilantima obezbedi krov ...

Da se (ne)zna
- U trenutku kada su uvedene restrikcije struje, kada je pojačan pritisak siromašnih i beskućnika na Narodne kuhinje, Srbija je smogla snage da i lažnim azilantima obezbedi krov nad glavom, električnu energiju, hranu i lekarski nadzor.
Retki su trenuci kada država priskače u pomoć stranim nevoljnicima ako je na to zakon ne obavezuje, a posebno kada su u pitanju lažni azilanti. Ipak, to se dogodilo pre desetak dana kada je pretila opasnost da se stotinak ljudi, žena i dece iz Avganistana, Pakistana i Jemena posmrzavaju pod kartonskim šatorima, ležeći bukvalno na zemlji dok je živa u termometru doticala 20-ti podeok ispod nule.
Učinjeno je to, naravno, iz humanitarnih razloga, jer svi smo žitelji jedne planete, svi smo samo prolaznici kroz život i svima nam je sudbina ista.
Srbija se ne graniči ni sa jednom od zemalja iz kojih su pobegli ovi beskućnici, pre će biti da se graniči sama sa sobom, ali su u njoj bar granice humanosti ostale nedefektne. U trenutku kad su uvedene restrikcije struje u zemlji i dok su opake navale domaćih siromaha i beskućnika na Narodne kuhinje, ono malo električne energije i hrane koje su obezbeđene azilantima ne bi Srbiji ni pomogle, ni odmogle, ali, da se dogodila humanitarna katastrofa, da su se mališani, njihove majke i očevi posmrzavali kod gradske deponije, Srbiju niko ne bi oprao, a senka nečovečstva pala bi na svakog njenog građanina.
Zato, uz sve pohvale Crvenom krstu, njegovim volonterima, Pokrajinskom i Gradskom štabu za vanredne situacije, svaka čast i državi koja je i sama u nesrećnim vremenima, ali joj dodatno ne treba ničija nesreća, a posebno ne onih koji su u nju zalutali tražeći srećniji život.
M.Po.
